Sve sam preokrenula

​Danas želim da podelim sa Vama, nešto što se meni zaista desilo. Vi slobodno možete da verujete u ovo što pišem, a možete i da izadete. Nije tajna da ja i dalje idem na seanse kod psihijatra, pristalica sam da svaki čovek treba da ima svog psihijatra.

Išla sam na svoju redovnu kontrolu kod mog psihijatra, i kako sam zakoračila videla sam kako ljudi plaču, pričaju sami sa sobom, opšta negativna atmosfera. Spazila sam plavu ženu srednjih godina koja gura svog sina u kolicima, a on jedva da se razume kad priča. 

Poslali su ih kod moje doktorke da čeka red, ja sam njegovoj mami rekla da pita doktorku da uđe pre mene. I dalje gledam sve one ljude i bespomoćnog dečka, počinje da mi pada vibracija, osećam... 


Njegova mama mi priča šta se desilo i zašto je ovakav sad, ja sam se samo zahvalila Bogu što mi je dete živo i zdravo. Zahvaljivala sam što su svi zdravi. Znam da će se i on oporaviti jer ima u njemu nešto što baš isijava iz njega. 

Priča njegove mame je jako teška i jako me je unervozila. Ne želim da prepričavam njegovu bolest, ali u njoj vidim ženu borca. Ženu koja ne odustaje. I onda ih dokrtorka prozvala. 

Od nervoze koju sam osećala u tom trenutku nisam mogla da se opustim. Pokušala sam da čačkam telefon, ali to mi nije pomaglo. Onda sam zatvorila oči i skoncentrisala sam se na disanje. Ljudi, niste ni svesni kakav sam ja osećaj imala. 


U toku meditacije u Institutu za mentalno zdravlje ja sam meditirala. I znate sta? Tu sam čula reči “Uspela si”, “nisi više anksiozna”… ja otvaram oči onako srećna i nasmejana. Gledam oko sebe smirila se buka, ljudi sede i pričaju normalno. Osećaj kao da sam skinula teret sa sebe od 100 kg. 

Malo posle izlazi dečko sa kolicima i njegova mama mi se zahvaljuje i doktorka me proziva da uđem. Ona je inače kruta žena, ali ovoga puta bila je nasmejana i raspoložena. Ispitivala me je kako je stanje i rekla mi je da sam dosta bolje. Terapiju mi je nastavila, ali joj svoju tajnu nisam otkrila. 

Kad sam izlazila iz ordinacije 90% ljudi su imali blagi osmeh na licu, baš kao i ja. Totalno druga atmosfera nego kad sam došla. Čuda se dešavaju samo ako verujemo u njih.

Коментари

Популарни постови са овог блога

Dosta je da ćutim! Bosa po trnju - posao

Kladim se na sebe!